Ansambl Collegium Artis sa solistima iz daleke južnoameričke domovine tanga, Argentine i Uruguaja, Anom Karinom Rossi pjevačicom i Sabrinom Amato i Marcelom Álvarez, plesačima, koji su nas bar na kratko odveli na svojim krilima umijeća na ulice Buenos airesa, rasplesane i pune žamora.

Tango je sastavni dio života, žila kucavica svakodnevnice Argentine i Uruguaja odakle i potječe. Divno je kad ti tamošnji Tanguero (plesač tanga) ponudi svoj šešir jer to znači poziv na ples. Ta opuštena, prirodna nametljivost gotovo uvijek učini da pristaneš te da se daš voditi, zavesti i zaplesati barem par koraka. Ubrzo shvatiš da te nosi ritam, ali da je tango vrlo težak i zahtjevan ples.

Na koncertu otvorenja 3. Epidaurus festivala plesači su nam pokazali svu svoju glatku i senzualnu vještinu ukazujući na mogućnost simbioze strahovitih različitosti kao što su grubost i nježnost koje se u plesu prožimaju bez imalo napora. Glazbeni takt klizio je u njihovim pokretima pa iako akcentuiran i jasan, ritam tanga pa sve do nejasnoća u smislu naglasaka u glazbenoj sintaksi Astora Piazzole, čiji izraz nazivamo s pravom  novi tango (tango nuevo), ples je sa svojom akcentuacijom ostao do kraja pravilan i jasan. U svom spektrumu tango može biti samostalno plesan ili još bolje u dvoje pa smo sinoć mogli vidjeti iako uglavnom plesački par skupa i Marcela Álvareza potpuno samog u jednom plesu. Tango je uglavnom u 2/4, 4/4 a može biti i u 4/8 taktu, ali ono što je najbitnije je njegova akcentuacija koja je zapravo k tomu još prepuna sinkopinranih nestašnosti i rubata. Pravilo je da se akcentuira svaka druga doba, ali počevši uvijek od prve. Plesači su u tome nenametljivo briljirali, a koreografija, koja je još jedna od karakteristika svakog tanga, također je bila vrlo maštovita.
Kao konac djelo krasi pojavila se tu i tamo, te na samom kraju pjevačica Ana Karina Rossi koja se sa svojom odličnom dikcijom, magnetizmom, produhovljenošću i baršunastim glasom istaknula kao pravi Sirius cavtatskog tanga pod zvijezdama.

PRESS EPIDAURUS FESTIVALA
Photo: Miho Skvrce